Published

Thu 25 December 2014

←Home

Je li sretan Božić?

Prije 20 dana, na svoj rođendan, sam odlučio prestati širiti loše vijesti po Facebooku i izvan njega. Primjetio sam već sam po sebi da ranije ponašanje stvara strašan bias, povratnu vezu u kojoj loše vijesti potiču loše raspoloženje koje stvara sklonost k čitanju još loših vijesti. To je sasvim normalano ponašanje - evolucijski smo razvili jači odgovor prema negativnim poticajima nego prema pozitivnima, jer negativne stvari ubijaju a od pozitivnih često “nikom pa ništa.” Mediji koji “zbog krize” ili zbog pohlepe moraju umjetno pumpati potražnju za samima sobom su otkrili da im je jednostavnije pisati o nesrećama, svađanjima, sudarima i eksplozijama nego “svijećom tražiti” dobre vijesti.

Odlučio sam još svaki dan proći kroz naše portale i naći barem jednu lijepu vijest da ju stavim na svoj Facebook zid. Prvenstveno sam bio zainteresiran za vijesti tipa “tople ljudske priče” ali, mislio sam, ako baš taj dan nitko ne spasi dijete iz goruće kuće, ili ne nahrani beskućnike pred novinarima, ili spriječi obiteljskog psića da izleti pred jureći i trubeći vlak, onda ću ako baš moram staviti i vijest o otvaranju nekog muzeja, igrališta, predstave ili slično - da popunim prostor. Ono što je uslijedilo me je iznenadilo i šokiralo (i mislim da urednike koji su prihvatili trend da ta rečenica ide u naslove članaka treba globiti zbog lošeg ukupsa i trošenja vremana čitatelja).

To nije normalno.

Ukratko - naše novine ne prenose dobre vijesti. Prvi dan sam našao dvije, i jednu sam postao, sav sretan što ću svaki dan moći birati između bar dvije. Drugi dan sam našao opet iste dvije pa sam postao i drugu. Treći dan je srećom otvoreno klizalište u gradu pa sam postao i to. U zadnjih 20 dana, znači 20 puta sam bio u potrazi za vedrim temama, je možda jednom ili dvaput bila vijest kakvu sam baš htio stavljati, tipa da je netko, imenom i prezimenom (ili neka organizacija), napravio nešto dobro. Ovo pišem doslovno na Badnje veče i gledam Jutarnji, Večernji, 24 sata i Index, a na njihovim naslovnicama nema niti jedne jedine lijepe vijesti! Naslovnicom Jutarnjeg dominira vijest o “smrtonosnom virusu za kojeg nema lijeka, a kojeg prenosi krpelj”, Večernjakovom politika i nogomet, 24 sata uporno navodi ljude da budu zavidni medijskim i pop zvijezdama, a na Indexu pucaju na ljude, spaljuju ih, spominju Tita i ratne zločince - i sve to u prvih 10 cm naslovnice!

TO NIJE NORMALNO.

Zapravo, najnormalnije vijesti sam našao u regionalnim novinama kao Novi list i Glas Slavonije. Oni danas (na Badnjak!) imaju najmanje senzacionalističke vijesti iako je u dijelu Hrvatske koji nije Zagreb situacija daleko lošija od one Zagrebačke. Tek u Glasu Slavonije, znači u regiji kod koje je “zaposlen” prošlo svršeno vrijeme, je na drugoj stranici naslovnice na webu (kad se odscrolla sve s vrha) vijest o prigodnom blagdanskom dijeljenju fiša u kojem je uživalo dvije tisuće Osječana.

TO NIJE NORMALNO.

Svatko od nas pojedinačno definira što je normalno za nas i time što će biti normalno u društvu, tako da će se sadašnje stanje, status quo negativnih emocija, nastaviti dok god su negativne emocije jedino do čega ljudi mogu doći.

I have a cunning plan

Nakon desetak dana, kad sam nevoljko počeo prihvaćati da u prosincu, iako su gradovi okićeni, iako su trgovi puni, ne mogu naći jednu jedinu iskreno lijepu vijest dnevno da ju stavim na Facebook, sam počeo razmišljati što mogu napraviti da to promijenim. Nema mi druge - moram sam stvarati takve vijesti. No svjestan sam da osim ako ne dobijem na lutriji ili me čarobni vilenjak ne pretvori u Djeda Mraza, to neće biti ni približno baš svaki dan. Ali ja baš želim da to bude svaki dan - da svaki dan nađem pozitivnu vijest!

Pošto sam ja ja i radim ono što radim, rješenje koje znam da mogu napraviti je da pokrenem “veseli blog” s crowdsourcanim člancima. U sljedeća 2 tjedna napraviti ću ovo:

  1. Biti će to jedan blog, pod domenom koja je trenutno opusteno.eu
  2. Svatko će moći slati vijesti, čak i bez logina! Login će postojati da bi se vijesti mogle potpisati s autorom i da se po mogućnosti vidi tko su najaktivniji autori da se bolje uključe u rad :)
  3. Biti će dva oblika vijesti - “kraće” kao twitter-like (ali ipak s opcionalnom slikom i više teksta) i “dulje”, kao pravi članci
  4. Jako se nadam da će mi se pridružiti još ljudi koji će pregledavati vijesti i prekrojiti pravopis, ali u početku ću to raditi ja. Obećajem da ću to raditi barem jednom dnevno sljedećih godinu dana.
  5. Ako cijeli dan ne bude niti jedna dobra vijest (odn. nema nijedna vijest u “čekanju” da se objavi), prenijeti ću nešto s naših portala.
  6. Teme vijesti definitivno nisu zadane - jedini filter ću u početku biti ja. Preferiraju se prave vijesti - nekoliko rečenica sa slikom s mobitela je dovoljno - ali OK su i eseji.
  7. Želim da vijesti budu “stvarne”, vezane uz lokaciju i stvarne ljude, ali naravno poštujem privatnost, pa lokacija može biti jako približna (npr. ime mjesta) a ljudi s pseudonimom ili inicijalima.
  8. Dozvoljene su i blage reklame, u smislu da su “Pero i Mate d.o.o. donirali vrtiću sanjke”, ali paziti ću da reklama ne bude jedini sadržaj.
Opušteno...

Očekujem, ali se ne ograničavam, da će među vijestima biti ovakve stvari, barem u prvo vrijeme:

  • Na ulici ste, vidite kako netko pomaže bakici preko ceste, uslikate to i pošaljete mobitelom.
  • Znate da je susjed donirao nešto (od igle do lokomotive) nekome, ali se ne voli hvaliti. Napišete rečenicu-dvije o tome (susjedu date pseudonim jer smo rekli da se on ne voli hvaliti) i pošaljete.
  • Čuli ste da lokalna udruga ribolovaca organizira fišijadu, napišete što, gdje i kada i pošaljete.
  • Vidjeli ste oglas da starački dom organizira prodaju rukotvorina koje su napravili stanari, dojavite gdje i kada i pošaljete.
  • Ulazite u tramvaj, susretnete ženu s djetetom u kolicima i pomognete joj unijeti kolica u tramvaj - ne morate se ni slikati ali dobro ćete se osjećati ako to objavite svijetu!

Očekujem da će tekstovi biti pisani običnim jezikom, od normalnih ljudi koji nisu novinari. Po potrebi ću napraviti preinake da bolje zvuči ili da bude pravopisno točan, no uvijek će se moći vidjeti original bez preinaka, zbog transparentnosti i usporedbe.

Volio bih naći ljude koji će ovako nešto prihvatiti kao pozitivnu obavezu, koji će sami sebi reći da će jednom tjedno napisati nešto dobro i lijepo, makar u 3 rečenice.

Sunny day!

Što mislite, ima li to smisla? Ako već sada znate da želite sudjelovati u tome, imate sličnih ideja, ili znate da tako nešto već postoji (pa da im se ja pridružim umjesto da radim svoje ispočetka), napišite nešto u komentarima ispod ovog teksta!

I da, ovaj tekst se broji kao vesela vijest za danas, dan Božića :)

Go Top
<< Treba li mi PBZ izdavati račune za GSM bonove od Tele2? | Problemi s DNS registratorom >>
comments powered by Disqus