2 linka subotom: “Nema kočnica”, “Na aparatima”, “Wintergatan”

Malcolm Gladwell’s Revisionist History: Blame Game

Malcolm Gladwell je poznati skriboman koji se specijalizirao za populariziranje umjereno stručnih tema i koncepata na vrlo pitak način. Većina ljudi ga najvjerojatnije zna jer je upravo on istražio i popularizirao ideju da je potrebno oko 10.000 sati bavljenja nečim, nekom aktivnošću, djelatnošću, tehnikom, sportom, instrumentom ili bilo čim drugim, da bi čovjek došao do stupnja “majstora” u tome. Osim ove, Gladwell je u svojim knjigama istražio teme poput kako uspjeti u biznisu, kako širiti ideje među ljudima, kako efikasno razmišljati (o bilo čemu), kako se motivirati, i mnoge druge. Meni osobno se čini da malo razvlači ideje na previše stranica, no u principu je vrlo zanimljiv.

Njegov “sezonski” podcast (u smislu da napravi i pusti fiksni broj epizoda godišnje i to je sve) “Revsionist History” se bavi rasvjetljavanjem nekih ideja koje su povijesno ili tradicionalno prihvaćene u društvu kao istinite, a nisu, ili barem nisu u današnjem svijetu. Najviše mi se sviđa raspon tema o kojima Gladwell priča, a koji je vrlo širok. I šteta mi je što ne proizvodi više epizoda jer su mi skoro sve od ovih koje je napravio vrlo zanimljive. Epizoda “Blame Game” obrađuje relativno dobro poznat i medijski pokriven slučaj od prije par godina kada se pojavila mala “epidemija” automobilskih nesreća, u kojima su vozači prijavljivali da su im istovremeno “otkazale kočnice” i “zapeo gas.” Doslovno to, i čuti ćete bar jednu vrlo intenzivnu situaciju u kojoj vozač u panici dok mu se to događa na autoputu dok ide daleko više od 100 na sat viče kako ne može zakočiti i da mu kočnice ne rade! Vrlo ozbiljno, nije li? Mediji su brzo prihvatili tu priču i u Americi se razvio dugotrajni cirkus oko nekoliko modela Toyotinih vozila koji su bili percipirani kao pogođeni nekom vrstom serijske greške pri izradi. Pa ipak, Gladwell je našao jedan vrlo zanimljiv podatak koji je doslovno ignoriran u medijima i u tužbama koje su uslijedile, a to je da su “crne kutije” u automobilima u baš svim dokumentiranim slučajevima ovih nesreća registrirale da - kočnica nikad nije bila stisnuta.

Gladwell odlično dokumentaristički obrađuje temu i razgovara s puno stručnjaka, a meni je zanimljiv taj viralni psihološki aspekt. Moguće je, iako bi bilo vrlo naporno to dokazati, da je jednostavno taj medijski cirkus utjecao na ljude koji voze određene modele vozila da ekspresno spaničare u inače neopasnim situacijama. No poslušajte podcast i zaključite sami. Dobra stvar je da, ako poslušate ovaj blog, ćete dobiti veći broj sigurnih opcija što napraviti u sličnoj situaciji ako vam se ikada dogodi.

Zašto mi se sviđa: Fantastično zorno pokazuje kako nedovoljne informacije, posebno ako ih šire loši mediji, mogu efektivno utjecati na ljude

Što sam naučio: Jedna od opcija ako auto poludi je jednostavno isključiti ga ključem.

Link na Blame Game.

All in the mind: Finding consciousness

All in the mind” je podcast iz Australije koji se bavi popularnim temama iz neuroznanosti i psihologije. Teme su im uglavnom pitke i dostupne širokoj publici, i često obrađene na zanimljiv način.

Ova epizoda je intervju s neuroznanstvenikom Adrianom Owenom, koji istražuje ljude koji su dijagnosticirani s “moždanom smrti,” odnosno po svemu sudeći su ono što se kolokvijalno kaže, “biljke”. Razlog zašto ga to počelo zanimati je što je gotovo slučajno primjetio na jednom takvom pacijentu da efektivno - nije moždano mrtav.

Kao digresiju, urbi et orbi, ako se ikad to dogodi meni i budem biljka, ovlašćujem slučajne prolaznike da ne samo isključe aparate (pull the plug), nego isjeckaju taj kabl i zapale ga, ukoliko se naravno u nekoliko mjeseci ne pojavi ludi znanstvenik koji me je uploadao u robota ili u Matrix. Seriously.

Da se vratimo na podcast: Owen je našao da oko 20% ljudi koji su proglašeni “biljkama” - ne bez razloga, jer bili su testirani i nisu im nađeni tragovi aktivnosti tamo gdje bi trebali biti - zapravo nisu biljke nego im mozak funkcionira, a često i čuju i vide. Već ćete i sami zamisliti što bi to značilo da vas tako drže na životu a da samo gledate i slušate okolo i nemate mogućnost interakcije s okolinom niti itko kuži da ste svjesni, a dobra strana je da je Owen našao prilično dobar način detekcije takvog slučaja, i čak vrlo rudimentaran način komunikacije s takvim mozgovima.

Zašto mi se sviđa: FMRI-em se mogu detektirati aktivnosti u mozgu što izravno otvara mogućnost komunikacije.

Što sam naučio: Oko 20% “ljudi biljaka” nisu biljke! Ali bi voljeli da jesu.

Link na Finding Consciousness.

I nešto novo: bend Wintergatan

Neko vrijeme me neće biti online, pa da ne tugujete, evo nešto novo: predstavljanje benda kojeg sam čuo i koji mi se sviđa. Tko zna, ako mi se svidi, možda i ubuduće budem to radio s novim bendovima! (A radije bi pisao o bendovima nego stavljao pojedinačne pjesme ili nešto slično ograničeno).

Riječ “Wintergatan” na švedskom znači “Mliječna staza”, a to je i ime švedskog benda s kojim sam prvi put čuo za glazbeni žanr “folktronica“. Osobno bi rekao da ova ekipa svira što god im se sviđa i ne paze baš na žanrove. Povremeno rade vrlo inovativne stvari, i to doslovno stvari: kreiraju neobične glazbene instrumente s relativno old-school tehnikama. Pjesma (i zapravo instrument, te glazbeni spot) po kojoj su postali vrlo popularni na Internetu se zove “Marble machine”, gdje “marble” znači “kliker” odnosno pikulu odnosno špekulu, no kao što ćete čuti može malo vući i na značenje “mramor.” Nakon ovog spota, pogledajte i poslušajte još nekoliko stvari koje ekipa radi.

Link na Wintergatan Marble Machine spot

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!

Tagged , , , , , , ,

2 linka subotom: “Um arhitekata”, “Placebo u Primjeni”

99% invisible: The mind of an architect

Emisija “99% invisible” se bavi “sitnicama” u svijetu koje gotovo nitko ne primjećuje, ili brzo zaboravi, no imaju često ogroman utjecaj na neku skupinu ljudi, regiju, ili kulturu. Započela je kao emisija na stvarnom radiju u San Francisku, ni manje ni više nego u njihovom Institutu za Arhitekturu, a danas se objavljuje na Internetu i donosi vrlo, vrlo široki spektar tema. Posebno zanimljivo, urednici emisije se trude naći aktualne ljude koji su sudjelovali u događanjima koji su tema pojedinih epizoda, tako da pričaju iz prve ruke o stvarima koje su često fascinantne.

U ovoj epizodi podcasta, voditelji 99percentinvisible opisuju istraživanje o prirodi kreativnosti koje je provedeno ranih 1950-ih, na uzorku od 40 arhitekata koji su bili više ili manje poznati u to vrijeme. Sam izbor da istražuju arhitekte je manje važan, autori istraživanja su ga opravdali mišljenjem da arhitektura nužno povezuje puno vještina, od vizualnog stvaralaštva, do inženjera i poduzetništva, od dizajna do dolara. U podcastu su dani isječci audio zapisa tijekom istraživanja - diskusije i interviewi s arhitektima, koji su već sami po sebi zanimljivi jer odražavaju stavove i kulturu 1950-ih, no najviše od svega su zanimljivi sami rezultati. Kreativnost je doslovno “čudna” u smislu da iako postoje naznake kada se ispoljava i kako, ostaje vrlo neuhvatljiva i nepredvidljiva. No uvijek se može pospješiti praksom.

Zašto mi se sviđa: Rasprave u kojima arhitekti razmjenjuju ideje o tome gdje bi na čovjekovom tijelom najbolje pasala treća ruka, su zanimljive!

Što sam naučio: Relativno neočekivano, našli su da kreativnost nema izravne korelacije s IQ-om.

Link na H-Day.

Tim Ferris: The Magic and Power of Placebo

Tim Ferris je zanimljiv čovjek: ide svijetom, upoznaje osobe i istražuje kako najbolje živjeti život - naravno za neke kriterije od “najbolje.” Od filozofije preko sporta do psihoaktivnih kemikalija do poslovnih poduhvata, njegove teme su uvijek vrlo široke, često nalazi najnevjerojatnije sugovornike i preporučuje aktivnosti koje bi malo kome inače pale napamet. Vrlo je utjecajan i povezan i često se dogodi da ono što Tim prezentira ovaj tjedan, tek za nekoliko tjedana i mjeseci postane široko poznato ili popularno. Njegove podcaste općenito preporučam svima.

U ovom podcastu, Tim priča s biologom Erikom Vanceom, znanstvenikom koji se bavi “onom vrstom biologije koja se gleda dalekozorom a ne mikroskopom.” Erik priča o svojim dogodovštinama jer najveći dio karijere je proveo na terenu - u šatorima usred savane ili na džungli na asfaltu, a glavna tema podcasta je relativno neuobičajeno područje kojim se Erik bavi već dulji niz godina: placebo i kako ga koristiti. Placebo efekt je zajedničko ime za niz fenomena koji su slabo istraženi odnosno slabo objašnjeni, a interesantan mi je jer se zapravo radi o interakcijama naše podsvijesti s tijelom i vanjskim svijetom. Kao i dijelovi NLP-a, no i skandaloznijih aktivnosti kao što su voodoo i liječenja vjerom, radi se o vrsti fenomena koji nazivno ne bi trebali postojati. Preciznije, iako demonstrativno postoje, nema opće teorije kako oni funkcioniraju. Ljudi u određenim okolnostima ne osjećaju bol od ozljede koju su naočigled dobili, ili osjećaju fantomsku bol. Bivaji izliječeni doslovno s ničim, no i s druge strane, sasvim su sposobni uvjeriti se da imaju fiktivne bolesti za koje ne postoje fizički uzroci. Timov sugovornik je išao tako daleko da je naručio voodoo urok na samog sebe da vidi što će mu se dogoditi, i uspio se uvjeriti bez ikakvog problema da mu se nesreće zaista događaju zbog uroka. Kao što i sam kaže, kao znanstveniku mu je sasvim jasno da veze nema, no ipak, podsvjest nema vezu s logikom, a emocije vladaju.

Zašto mi se sviđa: Jednostavno me fasciniraju rubne teme u psihologiji. Erik Vance je ispričao nekoliko eksperimenata s placebom za koje nisam čuo, i to je samo povećalo moj interes.

Što sam naučio: Bubamare smrde neuobičajeno puno u odnosu na svoju veličinu.

Link na The Magic and Power of Placebo.

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!

Tagged , , , , , , ,

2 linka subotom - “Dan H”, “psihologija avanturizma”

99% invisible: H-Day

Emisija “99% invisible” se bavi “sitnicama” u svijetu koje gotovo nitko ne primjećuje, ili brzo zaboravi, no imaju često ogroman utjecaj na neku skupinu ljudi, regiju, ili kulturu. Započela je kao emisija na stvarnom radiju u San Francisku, ni manje ni više nego u njihovom Institutu za Arhitekturu, a danas se objavljuje na Internetu i donosi vrlo, vrlo široki spektar tema. Posebno zanimljivo, urednici emisije se trude naći aktualne ljude koji su sudjelovali u događanjima koji su tema pojedinih epizoda, tako da pričaju iz prve ruke o stvarima koje su često fascinantne.

Ova epizoda je o “Danu H”, kada je Švedska 1967. godine prešla s vožnje na lijevoj stranici ceste na vožnju na desnoj strani ceste. Zamislite što to znači: jedno jutro, odjednom, se vozite na strani ceste koja je “pogrešna.” Svi refleksi, sve navike koje ste imali do sada su posve krive. Treba ponovno naučiti voziti. Taj prijelaz je pripreman 3 godine, a ostvaren je u jednom danu. Preko noći je premještena većina prometnih znakova u Stockholmu s jedne strane ceste na drugu, što uključuje i takve stvari kao što su stajališta autobusa. A sami autobusi su isto bili krivi - imali su vrata s pogrešne strane! Uz brdo sitnica koje život znače, ta promjena je napravljena, i zato što je napravljena u moderno doba, postoji velika količina audio i video zapisa o njoj, te puno živućih očevidaca. A kako je prošla? Na taj dan, kad se odjednom sve okrenulo, nije se dogodila niti jedna prometna nezgoda. Učestalost prometnih nezgoda je bila smanjena i tijekom sljedeće 2 godine. Znači, može se!

Ima i još jedan zanimljiv detalj: ta promjena se provela unatoč tome što je 83% Šveđana na referendumu reklo da ju NE ŽELI. I tak.

Hvala S.I. na linku :)

Zašto mi se sviđa: Jedno jutro, milijuni Šveđana su krenuli na posao krivom stranom ceste, i nitko nije stradao.

Što sam naučio: Zašto ljudi glasaju na referendumu. Brexit.

Link na H-Day.

Art of Charm: The 2 AM principle

Art of Charm je podcast koji se u principu bavi komunikacijom i psihologijom. Sve što možete pretpostaviti iz imena podcasta je vjerojatno istina.

The 2 AM principle” je “princip” gosta ove epizode podcasta, Jona Levya koji je behaviorist (dakle zanima ga ljudsko ponašanje, što nije rijetka zanimacija ;) ), i više-manje profesionalni avanturist. U podcastu priča o stvarima o kojima malo ljudi pada napamet uopće razmišljati: što točno je “avantura”, zašto tražiti avanture, što je sve potrebno da avantura bude dobra i zadovoljavajuća, te kako naći prave ljudi, i izbjeći krive ljude za avanturu. Cool.

Zašto mi se sviđa: I ja bi tako :D

Što sam naučio:2AM principle” je zapravo jednostavna observacija autora da su u gradovima ljudi najiskreniji, najviše “svoji” poslije 2 AM. Tko preživi i ostaje budan i relativno priseban, je vjerojatno u svom najprirodnijem raspoloženju.

Link na 2 AM Principle.

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!

Tagged , , , , ,

2 linka subotom - “Kako je započeo WW1”, “psihologija i život”

Dan Carlin’s Hardcore History: Blueprint for Armageddon I

Dan Carlin’s Hardcore History je jedan od najhvaljenijih modernih prepričavanja povijesti, barem prema onom što se priča po Redditu i Hacker News. Čitao sam puno o ovom podcastu i sad sam konačno počeo slušati ga serijski. I stvarno je odličan, za svaku preporuku. Sam Dan Carlin je originalno povjesničar koji je sve donedavno radio kao voditelj radio emisija i tv showova, novinar, kolumnist i bloger, s reputacijom točnog i nepristranog iznošenja sadržaja. Serija Hardcore history ima milijune slušatelja.

Epizoda Blueprint for Armageddon obrađuje sam početak Prvog svjetskog rata, od Gavrila Principa nadalje, s, čini mi se, posebnim naglaskom na to koliko glupih poteza i pretpostavki je učinjeno, te kako su se okolnosti postavile tako da se cijeli jedan svijet srušio kao kula od karata u samo mjesec-dva. Carlin priča o tome kakav je svijet bio prije WW1 i koliko iznenađenja sa svih strana se dogodilo jer nitko od uključenih sila nije adekvatno predvidio kako se tehnologija ratovanja promijenila. Od toga kako je zbog nesigurnog Kaizera koji je mislio da ga Bizmarck sputava Njemačka preemptivno napala beznačajnu Belgiju malu s najvećom vojnom mašinerijom u povijesti, do toga kako su velike države u to doba samo čekali neki povod, iako su dobro pazili da ne učine prvi potez.

Prvi svjetski rat je počeo prije 102 godine, 1914. U svojevrsni spomen toga, postoje nekoliko resursa na Internetu koji od 2014. prenose u “realnom vremenu” što se događalo prije 100 godina (kao “tv kalendar”, dogodilo se na današnji dan). Jedan je Reddit /r/100yearsago u kojem čitatelji i moderatori postaju ne samo informacije o ratu nego općenito o svijetu, a drugi je kanal na YouTubeu The Great War u kojem njegov autor, Indy Neidell, svaki tjedan priča što se dogodilo u tom tjednu ratovanja prije 100 godina. Dakle sada, preneseno na WW1, intenzivni globalni rat traje već 2 godine. Gdje ste bili i što ste radili 2014.?

Zašto mi se sviđa: Carlin odlično bira zanimljive crtice i zanimljive poglede na događanja koja sam suhoparno učio u školi.

Što sam naučio: Države će ići u rat bez problema iako njihovim narodima to nije u interesu, i to u vrlo kratkom vremenu. Njemačka vojna mašinerija u WW1 je bila najveća u povijesti i vjerojatno bolje opremeljna i organizirana (unutar granice razlike u tehnologije) od one koje je vodio Hitler u WW2. It was a 19th century world, discovering the horrors of the 20th century warfare. Koliko je Njemačka izgubila na PR-u s napadom na Belgiju i bezobzirnosti u ratovanju, i koliko će to saznanje primjeniti Hitler kad bude radio svoj PR, barem interno.

Link na Blueprint for Amageddon I.

Jordan Peterson: Reality and the Sacred

Stavljam ovaj link na Petersonovo predavanje najviše za “svoju dušu,” jer me podsjetilo na to kako prije 5 i više godina ne bi mogao smisliti slušati o filozofiji i psihologiji, a sad me te teme vrlo intentzivno zanimaju. Pa da malo šaram okolo s njima. Jordana Petersona sam našao na Facebooku (hvala, A.N.A.), i znam o njemu otprilike onoliko koliko piše na Wikipediji. A tamo piše da je on profesor i istraživač psihologije na U of Toronto, a zanimaju ga teme mitologije, religije, neuroznanosti, osobnosti, kreativnosti, samo-zavaravanja i zavaravanja, inteligencije i motivacije, što je dosta dobar sažetak i mojih trenutnih interesa. Zanimljiva crtica iz Petersonovog života je da je nedavno digao prašinu oko prijedloga zakona u Kanadi koji bi povećao “political correctness” i omogućio kažnjavanje vrijeđanja ljudi po bilo kakvoj osnovi - Peterson smatra da je to daleko pretjerano i da ljudi moraju moći reći što misle. Njegova najpoznatija knjiga (Maps of meaning) mi je na to-read listi jer me privlači sažetak i recenzije drugih ljudi (neke su na gornjoj stranici Wikipedije).

Ovo predavanje je najlakše opisati da je “o svemu.” O odnosu naše interne reprezentacije i svijeta oko nas, o tome kako se to očituje u mitovima, religijama, no i svakodnevnom ponašanju. Savršeno za sjesti jedno mirno večer uz možda čašu vina za opuštanje i u raspoloženju za kontemplaciju.

Zašto mi se sviđa: Upravo sam skužio da imam tri opcije kako set ideja prezentirati na tri načina, relativno rečeno za tri široke grupe ljudi s kojima trenutno najčešće imam kontakt: Peterson je za pretjerano akademski obrazovane i geekove koji fetiširaju znanost, Alan Watts je za više “mellow” ljude koji više vole iskustvo nečega nego da to nešto moraju razumjeti, onako blago hippy spika, i na trećoj strani, Richard Bandler koji je hard core, za sve praktičke svrhe ekvivalent memetičkog LSD-a. Yay, opcije!

Što sam naučio: #1: The attributes of God are omnipotence, omniscience and omnipresence. What does someone who is omnipotent, omniscient and omnipresent lack? Limitations. #2: I ideje koje su naj-“soft” i najsubjektivnije se mogu prezentirati na savršeno akademski način, sve što treba je kravata i titula. Imam oboje :D

Link na Reality and the Sacred.

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!

Tagged , , , ,