Published

Sun 27 August 2017

Archive

Every post ever

2linkasubotom (46) 99percentinvisible (9) ai (4) aktivizam (7) artofcharm (4) bitcoin (4) društvo (11) ekonomija (5) Fidel Castro (4) filozofija (8) FINA (5) freakonomics (3) grad (3) hack (3) internet (4) IT (8) jamesaltucher (4) jordanpeterson (6) kina (3) kreativnost (3) Kuba (12) lifestyle (26) neznanje (3) nlp (6) novac (10) politika (9) psihologija (34) rant (4) socijalizam (9) tehnologija (6) timferris (9) turizam (3) uprava (4) vrijednosti (3) znanost (3)
Links
Kontakt
LinkedIn
Ideja na kvadrat
Blog
←Home

2 linka subotom: Eulogija za Leonarda Cohena i Davida Bowiea

<< 2 linka subotom: Dva mnogotematska showa od Tima Ferrisa: o uspjesima i kako neuspjehe pretvoriti u uspjehe | 2 linka subotom: Kako vide samovozeći auti i koga će odlučiti ubiti? >>

Prije oko sat vremena sam izašao iz auta, došavši s mora, prema tradiciji ovih prostora. Bilo je to 10-tak dana u 2 dijela, sve skupa neki od najboljih dana ikad - iako mi se povremeno nije tako činilo. Blessed are the ones who can enjoy the moment, jer oni već imaju kraljevstvo nebesko na zemlji. I sad u Zagrebu, dok s prozora čujem vjetar kako se diže u oluju, se sjećam prošlih dana. Sigurno ima više od jedne pjesme gdje netko kaže da nije tužan što je prošlo nego vesel što se dogodilo - dobri klišeji su dobri, jer su istina. Nedjelja je i jučer nisam napisao ovaj blog jer nisam nosio laptop, namjerno i s predumišljajem. Sad, još je par sati do kraja vikenda i bio bi red da održim ovu malu tradiciju - jer to je jedna navika koju želim imati. Razmišljao sam o čemu da napišem - jer iako sam bio na moru, pročitao sam par kraćih članaka koji su “dovoljno dobri” da ih stavim ovdje, no ne ide, odnosno nije išlo - što sam više razmišljao o pisanju, to mi se manje dalo - što je prilično dobar putokaz da nešto trebam mijenjati.

Iznenada, jedan post na Facebooku mi je okrenuo misli u posve drugom smjeru (što je, usput, zapravo bitan razlog zašto volim raditi u mjestima gdje ima ljudi koji random pričaju, na primjer kafićima, i visiti po Facebooku): o dve pjesme dvojice umjetnika koji su definitivno ostavili traga i, mogao bi se sastaviti slučaj, čak usmjeravali glazbu zadnjih 50-tak godina. Pokušao sam na Googleu naći postoji li službeni naziv, neka grčka ili latinska riječ za “zadnje djelo umjetnika prije smrti” ali nisam našao. Mislim da bi morala postojati. Možda nešto što kombinira éschatos i poíēma.

Umjesto toga evo još jedne grčke složenice: eulogia, što skoro pa doslovno znači “dobra riječ”. Želim reći par dobrih riječi o dva umjetnika i njihovim zadnjim pjesmama.

Leonard Cohen: You Want it Darker

Učinite si uslugu, pustite pjesmu dok čitate:

Leonard Cohen je stvarao umjetnost gotovo cijeli život, i teme njegovih pjesama su životne teme - što mu se događao, kako je razmišljao, pretočio je u pjesmu. Ne postoji stoga jedna “tema” o kojoj je Cohen pjevao, kao što se to može reći za umjetnike koji su ili one hit wonder ili pripadaju klubu 27. Pogotovo u usporedbi s potonjima, nije imao sreće da umre mlad, nego mu je grah pao da proživi sve, život, od početka do kraja, i da pjeva o njemu. Sa stilom.

Cohenov stil je instantno poznat svima koji su išta ozbiljno slušali, istovremeno ozbiljan, duhovan, sakralan, romantičan, optimističan, podsmjehujuć, nepokolebljiv i nošen zlatnim grlom do publike koja bi ptišla s koncerta kao s religioznog iskustva. Cohen se nikada nije bojao onog što je bio, nije se bojao života, i pjevao je otvorenije o svojim demonima nego većina umjetnika ikada, sa prihvaćanjem a ne sa strahom. Jedna od tema kojima se često vraćao je spiritualnost, i mislim da su mu najbolje pjesme u kojima razmišlja o čovjekovom mjestu među drugim ljudima i u onom nečem mogućem više od samog čovjeka. Tradicionalno Židov, čini se da je svjesno tražio optimističniji pogled na život od onog s kojim je odrastao, i neko vrijeme se činilo da je uspio No tama koju je vidio u sebi i drugim ljudima je zapravo uvijek ostala nešto o čemu je razmišljao i o čemu je pjevao.

Nešto manje od tri tjedna prije svoje smrti, Leonard Cohen je objavio svoj četrnaesti i zadnji album, svjestan da neće još dugo. Naslovna pjesma, You Want it Darker, je jedna od onih koje pri prvom slušanju udaraju u mozak, jer otvoreno, crno na bijelom, opisuje Cohenov odnos s paradoksima Abrahamskog Boga: You want it darker? We kill the flame. Želim komentirati riječi pjesme:

If you are the dealer, I'm out of the game
If you are the healer, it means I'm broken and lame
If thine is the glory then mine must be the shame
You want it darker
We kill the flame

Da li nešto što se opisuje kao svemoćno i sveprisutno može biti pravedno? Čak i u kockarnicama se vjeruje poštenju onih koji dijele karte, a ovdje - što? Svemogući svjesno i ne samo da namjerno dijeli loše karte nego zna i kako ćemo ih odigrati? I što onda nakon toga? Proglašava samog sebe da je jedini način, jedini put da se loše karte isprave i ljudi “ozdrave”, znači po definiciji da su bolesni? I traži da ga se slavi?

Hoćemo li tamnije? Čak i plamen života gasimo iz religioznih razloga!

Magnified, sanctified, be thy holy name
Vilified, crucified, in the human frame
A million candles burning for the help that never came
You want it darker
Hineni, hineni
I'm ready, my lord

Dobro, onda ga slavimo! I to židovskom molitvom Kaddish, za pokojnike. Jer bar jednog božanskog pokojnika su razapeli - i što su dobili za osvetu? Milijune koji su izgorili za drugog svjetskog rata.

Kaddish: May His great Name grow exalted and sanctified; in the world that He created as He willed. May He give reign to His kingship in your lifetimes and in your days, and in the lifetimes of the entire Family of Israel, swiftly and soon. Now say: Blessed, praised, glorified, exalted, extolled, mighty, upraised, and lauded be the Name of the Holy One, Blessed is He. beyond any blessing and song, praise and consolation that are uttered in the world…

Zaziv hineni je “eto me!” u smislu “spreman sam”, to je riječ koju kaže Abraham kad mu Bog naredi žrtvu.

There's a lover in the story
But the story's still the same
There's a lullaby for suffering
And a paradox to blame
But it's written in the scriptures
And it's not some idle claim
You want it darker
We kill the flame

Ljubav i seks su česte Cohenove teme i ovdje možda referencira desetke pjesama koje je spjevao o tome… a možda i ne, jer ne mora se raditi o romantičnoj ljubavi. S obzirom na Abrahamsku referencu tik pred početak ovog teksta, ljubav prema sinu Izaku je baš ono što je Abrahamu naređeno da žrtvuje. Moguće je da se Cohen prisjeća nekih svojih žrtava ljubavi, u svakom smislu.

Uspavanke o patnjama su molitve, i mogu zamisliti ljude koji sojoj djeci za laku noć pričaju o tome kako je Isusu bilo na križu, ili za židove, kakve su sve patnje kao narod proživjeli. A opet, to širenje uspavanki o patnji je ono što svemoguće biće traži od svojih vjernika, kao, paradoksalno, jedan od uvjeta za vječnu sreću.

They're lining up the prisoners
And the guards are taking aim
I struggled with some demons
They were middle class and tame
I didn't know I had permission to murder and to maim
You want it darker
Hineni, hineni

Moderan svijet je većini ljudi zatupio oštrice. Dok su stražari po židovima pucali, većina ljudi je brinula svoje brige. Čini mi se da Cohen podcjenjuje svoje demone kad kaže da su u usporedbi s onim što se dogodilo u Holokaustu svi njegovi problemi “obični i pitomi,” da čak i da je bio živ u to vrijeme, ne bi znao da smije, da može se oduprijeti tami.

I'm ready, my lord
Magnified, sanctified, be thy holy name
Vilified, crucified, in the human frame
A million candles burning for the love that never came
You want it darker
We kill the flame
If you are the dealer, let me out of the game
If you are the healer, I'm broken and lame
If thine is the glory, mine must be the shame
You want it darker
Hineni, hineni
Hineni, hineni
I'm ready, my lord
Hineni
Hineni, hineni
Hineni

Kao zaključak, ponavlja ono što je rekao na početku, i kroz to ponavljanje provlači pitanje: zar stvarno netko želi svu ovu patnju?

Hineni sigurno ima barem dva značenja koja vidim, i izazov između njih: ako je rekao nešto krivo, ako nije u pravu, neka ga Bog odmah uzme za kaznu. Ako nije, ako govori istinu, neka mu Bog kaže kako to ispraviti. U oba slučaja, Leonard Cohen je spreman.

David Bowie: Lazarus

David Bowie je osoba barem jednako fascinantna kao Cohen. Vjerojatno je kao autor poznatiji od njega, vječno na rubu popa i avant-garde. Ponovno, učinite si uslugu i pustite pjesmu - a kasnije možete ponovno pogledati i fantastičan spot načinjen za nju:

Dva dana nakon objave albuma Blackstar s naslovnom pjesmom, Bowie je umro, od raka jetre, za kojeg kažu, može izgledati zvjezdasto. Ovu naslovnu pjesmu također trebate poslušati i pogledati njezin neobično upečatljiv spot, no želim proći kroz stihove Lazarusa:

Look up here, I'm in heaven
I've got scars that can't be seen

Izvana, Bowie je sve do kraja izgledao normalno, ali znao je da je dead man walking.

I've got drama, can't be stolen
Everybody knows me now

Cijeli život je bio originalan i neponovljiv a opet, ovaj put, ima dramu, ima priču koju mu nitko ne može ukrasti - iako bi vjerojatno htio da može, da je se riješi. Sada, svi znaju da je Ziggy Stardust smrtan.

Look up here, man, I'm in danger
I've got nothing left to lose

Karijera Davida Bowia se definitivno može opisati kao glamurozna - čovjek je praktički sam po sebi bio ikona glam rocka i vjerojatno danas širokoj publici najpoznatiji izvođač tog žanra. Seks, droge i rock&roll su bili dio njegovog identiteta.

I'm so high it makes my brain whirl
Dropped my cell phone down below

Ain't that just like me

By the time I got to New York
I was living like a king
Then I used up all my money
I was looking for your ass

Priča se da je u fazi Thin White Duke Bowie živio na prehrani kokaina, mlijeka i, iz nekog razloga, paprike. Definitivno je jedan od ljudi na ovoj planeti koji su partijali najjače i bez ikakvih zadrški.

This way or no way
You know, I'll be free
Just like that bluebird
Now ain't that just like me

Oh I'll be free
Just like that bluebird
Oh I'll be free
Ain't that just like me

Unatoč svemu, burnom životu, neprestanom vrelu ideja i inspiracije koji ga je tjerao da se stalno mijenja i pri tome ponekad izmišlja kompletno nove načine postojanja glazbe, apsolutno astronomskim količinama droga i novaca kojima je bio izložen, unatoč vjerojatno gomilama loših odluka koje je napravio, Bowie je preživio i doživio za tako ekstreman život dobre pozne godine, njih 69. Vjerojatno bi se, da je kao mlad znao da će umrijeti sa 69, dobro smijao, iz više razloga.

Plava ptica je u ovećem broju kultura simbol sreće ili nade za sreću, i mogu samo zamisliti da je Bowie, akutno svjestan svog ekstremnog života, cijelo vrijeme bio sretan da je još živ.

I tako, ponoć je prošla, oluja je prošla. Neka nam životi budu sretni kao Bowiev i duboki kao Cohenov.

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu! Znate li za slične long-form podcaste ili blogove koji bi mi mogli biti zanimljivi? Pošaljite mi ih!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!

Go Top
<< 2 linka subotom: Dva mnogotematska showa od Tima Ferrisa: o uspjesima i kako neuspjehe pretvoriti u uspjehe | 2 linka subotom: Kako vide samovozeći auti i koga će odlučiti ubiti? >>
comments powered by Disqus