Published

Sun 23 March 2014

←Home

Piratskoj stranci treba reboot

Sigurno ste čuli o Piratskoj stranci…? Ma jeste…? Sigurno ste čuli o velikim stvarima koje su Pirati napravili…? Rings a bell? Ne…? Stvarno? Pa dobro. Ovdje želim napisati gdje je zapelo i što mislim bi trebalo napraviti.

Piratska stranka

Dugo vremena mi je bilo jako čudno da sam u ikakvoj stranci, kamoli kao jedan od osnivača - to jednostavno nije dio mog self-imagea. Nisam nešto naročito zainteresiran za politiku, osobito politikanstvo i populizam kakvi su normalni ovdje kod nas ali zapravo i svugdje drugdje. Priliku za PS sam vidio u tome da postane više kao think tank, okupi inteligentne ljude koji razmišljaju na moderan način, u potpunosti koristeći tehnologiju koja je dostupna, koji će nešto od tih ideja sami moći ostvariti. Ne u smislu da to bude još jedno okupljalište geekova (jer takvih već ima) nego da bi trebali moći pokupiti kao osnovu one geekove kojima više nije dovoljno sjediti za računalom ili za stolom s lemilicom i koji bi htjeli malo, barem mrvicu, poboljšati svijet oko sebe, izvan cyber-svijeta. Ideja mi je bila da kroz projekte i edukaciju primjerom pokažemo da se može bolje (ne samo “drugačije” - nije bitno biti drugačiji, bitno je biti bolji).

Ideološki, odnosno kao skup ideja za koju mislim da se vrijedi boriti i oko kojih mislim da se ja mogu naći ali i oko koje mislim da bi se puno ljudi trebalo okupiti, za mene je Piratska stranka opisana u ovom govoru Falkvingea, osnivača Piratske stranke u Švedskoj. Ukratko, ono što mene privlači u tom govoru, su ideje borbe za slobodu govora, slobodno korištenje Interneta, reforma copyrighta i patenata, te promjena načina na koji se trenutno provodi politika (što se ukratko, ali grozno neprecizno, kod nas prevodi kao “transparentnost i demokracija”). Geekovske ideje, ali od one vrste koja je pozitivna i čiji rezultati su za dobrobit svih.

Mislim da Piratska stranka, barem u Hrvatskoj, ne može okupiti neku znatnu masu ljudi oko sebe, ne može nikada postati novi HDZ ili SDP ili whatever, ali može biti dovoljno velika i dobra da se o njoj čuje - i to je dovoljno. Ako dovoljno često ponavljamo svoje ideje, ako imamo projekte kojima praktično pokažemo što i kako treba napraviti bolje, to je dovoljno. Ne treba nam vlast, treba nam da se te ideje ostvare. Ako ih zbog pritiska njihovih birača napravi neka druga stranka - dobro za njih, postigli smo cilj. Zbog toga, PS bi mogla biti “prirodni koalicijski partner” - “backend system”, specijalisti za teme o kojima veće i jače stranke ne znaju ništa. Recimo, “IT odjel” koji će uvjetovati da oni kojima pomažemo teže stvarima za koje mislimo da su potrebne u društvu.

Nažalost, stalo je kod skupljanja kritične mase produktivnih geekova. Prazninu u članstvu su iskoristili ljudi čije shvaćanje “piratske ideje” je “stojimo za sve ono za što drugi ne stoje”, koji su “antiprotivni” i više nego malo anarhični a s druge strane ne pretjerano produktivni i “djelovanje” im se uglavnom svodi na njurganje po Facebooku.

Nekako je od originalne ideje došlo do toga da se Pirati bore za sve i svašta, od direktne demokracije do trave, od UBI-a do “buđenja svijesti”, i podržavaju teorije zavjere od Tesle do 9/11 i anti-GMO. Najgore u svemu tome je što se većina tih ideja barem malo može prilagoditi i ticati osnovne piratske ideje - ili barem nisu u neskladu s nastojanjima da se svijet poboljša time što će Internet (p)ostati slobodan, copyright reformiran i politika modernija i kvalitetnija - ali nemaju smisla kao centralne ideje, nego kao dodatak njoj ili nešto što proizlazi iz nje. Za sve od nabrojanog postoje grupe (ili makar grupne terapije), plenumi ili štogod, i ljudi su slobodni boriti se za ono što smatraju da je ispravno - ali ne moraju se nužno boriti za sve te stvari pod zastavom PS.

Zapravo, i ja imam putra na glavi za vrlo naivno shvaćanje međuljudske dinamike. Prekasno sam razumio da nije dovoljno da se slažemo oko nekih osnova da bi bili zajedno produktivni - svi oni dijelovi oko kojih se znatno ne slažemo će prije ili kasnije isplivati na površinu. Može troje ljudi voljeti sladoled od vanilije, ali ako jedan ima alergiju na mlijeko, jedan ne želi jesti ništa što nije potvrđeno “GMO-free” a jedan može jesti sladoled samo četvrtkom između 17:30 i 18:15h, teško će uživati u sladoledu zajedno. Jedna od besmislenih nedavnih svađa je bila između dva člana od kojih je jedan mislio da treba snimati on-line sastanak da bi se njegovi rezultati prezentirali ostalim članovima a jedan je (pomalo paranoično) bio apsolutno protiv toga, u smjeru da je to “nadziranje” i narušava privatnost. WTF-ično.

I što dalje? Razmišljao sam dugo i čini mi se da je jedini način da se nešto postigne svojevrsni “reboot” u kojem jednostavno treba ponovno odrediti prioritete i ponovno poraditi na učlanjivanju članova kojima su ti prioriteti njihovi vlastiti. Ona ideja s početka priče u kojima PS postoji kao think tank modernizatora može opstati samo ako dođe oveći broj novih članova koji su također zainteresirani za tako nešto. To se odnosi na vas, koji čitate ovaj tekst. Ako želite imati PS u Hrvatskoj koja koja izgleda otprilike kako je opisano ovdje, trebate doći. Javite mi se ili se javite dolje u komentarima. Ako ne… PS će postati još jedna fringe stranka, ne pretjerano različita od svih ostalih koji populizmom idu po glasove.

S druge strane, nije mi sasvim jasno da je to uopće moguće, čisto zbog logistike. Moja pet teorija organizacije je: da bi se napravio neki velik projekt koji je novi ili drugačiji od svoje okoline, potrebno je stotinjak ljudi koji će skoro posve posvećeno raditi na njemu, a lakše je naći 100 ljude u zemlji koja ima 10 milijuna stanovnika nego u onoj koja ima jedva 4.5 mil. Ali ipak, treba pokušati.

Dođite, i budite konstruktivni…

Update: Želio bi još samo reći da mi “ozbiljni” razgovoru na Facebooku idu na živce ako ništa drugo jer zato što su “nestalni” - nitko ih ne vidi par sati nakon što se dogode, pa bi molio zainteresirane i komentatore da ako imaju nešto pametno, kažu ovdje gdje će biti zabilježeno.

Također, jedan veći razlog zašto pišem sve ovo je što nemam snage ja napraviti taj reboot, nakon 2 godine u igri više nemam energije, a sada imam druge stvari u životu. A i nema smisla da reboot rade ljudi koji do sad nisu bili naročito uspješni.

Update 2: Da ne bude sve negativno… najbolja stvar, definitivno najbolje što je bilo u PS je taj osjećaj kad sam s ljudima koje do nedavno nisam poznavao radio dobre stvari, ti osjećaji zajedništva i prijateljstva. U ono malo stvari u kojima smo dobro funkcionirali, funkcionirali smo fantastično. 10-tak ljudi je praktički bez ikakvih novaca i bez sudjelovanja nazovi-to-simpatizera (nismo imali ljudi koji bi dijeliti flyere! svi bi nešto radili po Facebooku, nitko ne bi radio na ulici — da, da, loša strana geekova…) na prošlim EU izborima dobilo više od 1% glasova na razini HR. It was awesome.

Ponovno malo refleksija: ima jako malo osoba koje sam upoznao u ove 2 godine koje mi se jednostavno “ne sviđaju.” Zapravo sam dugo imao osjećaj krivnje zbog toga: smiju li mi se “ne sviđati” ljudi koji su među vrlo rijetkima u Hrvatskoj i svijetu koji barem na papiru podržavaju stvari do kojih mi je stalo? Kad je već tako strašno teško naći sugovornike, smijem li otkantati one koji, iako možda misle dobro, su u praksi kontraproduktivni? I odgovor je: da, smijem, i trebao sam to ranije. Ovo nije brak, ne moramo se slagati i to što se ne slažemo ne govori ništa o tome da li je netko od nas u pravu ili nije, nego da li zajedno možemo išta korisno postići. To je nešto što me nisu učili u školi.

Update 3: Ljudi su malo previše zapeli za ono “geekovi”: mislim da nitko nije lud da misli da će nešto kao “stranka” biti moguće napraviti samo s geekovima - među ostalom zato što su oni (mi?) često introvertirani, previše specijalizirani i na kraju, jednostavno ih je premalo. Ideja u svemu tome je bila da bi geekovi trebali biti barem produktivni, da mogu nešto konkretno napraviti u smislu projekata, te time mogli ponuditi konkretne stvari oko kojih se može skupiti veća inicijativa.

Go Top
<< Tko je vidio po danu raditi? | Problem s pravilnikom >>
comments powered by Disqus